^_^
(Kliknite za kopiranje)
SHA1 (sigurno hash algoritam 1) je kriptografska hash funkcija koju je razvila Agencija za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država, a objavila je Nacionalni institut za standarde i tehnologiju 1995. godine. SHA1 prihvaća unos proizvoljne duljine i proizvodi 160-bitnu (20-bajtnu) vrijednost poznate kao digest poruke. Ovaj je probav često predstavljen kao 40-znamenkasti heksadecimalni broj.
SHA1 je izvorno razvijen kao dio veće SHA obitelji algoritama, a viđen je kao poboljšanje ranije verzije, SHA-0. SHA1 je brzo pronašao široku upotrebu u raznim područjima informacijske tehnologije i cyber -sigurnosti. Korištena je za provjeru integriteta datoteka, digitalnih potpisa, sigurnosnih protokola kao što su TLS/SSL i SSH, te sustavi za upravljanje verzijama poput GIT -a.
S vremenom su, međutim, otkrivene ranjivosti u SHA1. Ključni problem bila je njegova osjetljivost na sudare. Sudar se pojavljuje kada dvije različite ulazne poruke proizvode isti hash digest. Iako su sudari teoretski uvijek mogući za bilo koju hash funkciju, otpor prema njima je presudan za sigurnost. Pronalaženje praktičnih načina stvaranja sudara za SHA1 postalo je ozbiljan problem.
U 2017. godini, skupina istraživača pokazala je izvediv napad sudara na SHA1, poznat kao Shattered. To je značilo da su napadači mogli stvoriti dvije različite datoteke koje su generirale isti SHA1 hash, omogućujući im da krivoviđuju digitalne potpise ili manipuliraju podacima bez podizanja sumnje.
Zbog ovih ranjivosti, SHA1 je zastario i ne preporučuje se za upotrebu u većini aplikacija koje zahtijevaju visok stupanj sigurnosti. Preporučuje se prelazak na jače hash funkcije kao što su SHA-256, SHA-384 ili SHA-512, koje su dio obitelji SHA-2, ili na novije algoritme poput SHA-3. Mnoge organizacije i dobavljači softvera prestali su podržavati SHA1, a moderni preglednici i operativni sustavi upozoravaju korisnike na nesigurnost web lokacija ili aplikacija koje koriste SHA1.