^_^
(Kliknite za kopiranje)
SHA-512 je kriptografska hash funkcija koju je razvila Agencija za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA) i objavila Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST) 2001. godine kao dio obitelji SHA-2. To je jedan od najsigurnijih i najčešće korištenih algoritama raspršivanja, koji pruža snažnu zaštitu od kolizija i napada prije slika. SHA-512 generira hash vrijednost fiksne duljine od 512 bita (64 bajta), koja se koristi za provjeru integriteta podataka i stvaranje digitalnih potpisa.
Osnovno načelo SHA-512 je transformirati ulazne podatke proizvoljne duljine u niz fiksne duljine. Ovaj proces uključuje prethodnu obradu ulazne poruke, uključujući podešavanje ispune i duljine kako bi se dovela do višestruke duljine potrebne za obradu. Poruka se zatim dijeli na blokove, od kojih se svaki obrađuje sekvencijalno korištenjem niza logičkih operacija, kao što su bitovni pomaci, logičko I, ILI, XOR i zbrajanje po modulu 2^64.
Važan aspekt SHA-512 je njegova upotreba konstanti i početnih vrijednosti, koje su pažljivo odabrane da poboljšaju kriptografsku snagu. Konstante koje se koriste u SHA-512 su prva 64 bita razlomaka kvadratnog korijena prvih 80 prostih brojeva. Početne vrijednosti koje se koriste u SHA-512 su prva 64 bita frakcijskih dijelova kvadratnih korijena prvih osam prostih brojeva. Ove vrijednosti osiguravaju determinističku prirodu hash funkcije, što znači da će ista ulazna poruka uvijek proizvesti isti hash.
Zbog svoje pouzdanosti i sigurnosti, SHA-512 je pronašao primjenu u širokom rasponu područja, uključujući provjeru integriteta datoteka, pohranjivanje lozinki, digitalne potpise i blockchain tehnologiju. Konkretno, SHA-512 se često koristi za raspršivanje lozinki u bazama podataka, budući da jednosmjerna priroda funkcije raspršivanja čini iznimno teškim oporavak izvorne lozinke iz njezinog raspršivanja.
Unatoč svojoj snazi, SHA-512 je, kao i sve hash funkcije, teoretski podložan napadima. Međutim, s obzirom na trenutnu računalnu snagu, uspješan napad koji rezultira kolizijom ili predračunanjem smatra se iznimno teškim. Unatoč tome, kriptografija kontinuirano istražuje razvoj robusnijih algoritama raspršivanja kako bi bila ispred potencijalnih prijetnji.